Sjećanja na prošla ljeta

29.11

 ***

 ***

Kad vidite da čovjek nijemo gleda u daljinu,

ne dirajte ga tada..

Daljina su vrata u neka prošla ljeta...

U neke sretne dane.

Zaželi se čovjek nekih lica starih,

kojih nema više..

I mjesta gdje je duša rasla..

I dok mu pogled luta u sadašnjem danu,

u prošlosti se kreće svojim putem..

 Obilazi slike..

Obilazi zvuke.

 I ne nikad,ne dirajte ga tada iz njegovog mira...

Sam će se vratiti kad oči zaklopi..

Ikad suza krene.

Mir je ostavio ,daleko,

da počiva  u zagrljaju sjećanja..

***

 

 

Ne bih dok dišem

 iz duše da te brišem..

 

Sjećanja na put

29.11

*** 

***
 

Jednog dana zastaćete negdje

na sred neke dobro poznate ulice,

pogledaćete u nebo

i razumećete 

zašto se sve 

baš tako desilo... 

***

***

Vrijeme prolazi u trenutcima.

Trenutci svojim prolaženjem stvaraju životni put,

vodeći neumitno prema kraju.

Koliko često stanemo da proučimo taj put,

da sagledamo razloge zbog kojih se sve događa,

da razmislimo da li sami određujemo 

životni put

ili idemo njime zatvorenih očiju?

Šta bi bilo da možemo da stanemo 

i iskoristimo svaki dragocjeni trenutak

prije nego što prođe?

Da li bismo onda videli beskonačne krivine na putu

koje oblikuju život.?

Videvši te mogućnosti da li bismo izabrali

drugi put..?

    ŽiG mk

***

 ***

Kakva li je samo tajna čovjek?

Proputuje svijet,sretne mnoge ljude,čuje i kaže svašta,

proživi godine,

pročita  razne knjige,

prođe i sito i  rešeto.

Sve to vremenom izmeni,izblijedi,zaboravi...

A pamti jednu osobu,

susret,datum,riječ...

Ne može zapamtiti ono što treba,

a pamti ono što želi da zaboravi...? 

Sjećanja na trenutke

 ***

***

Prošlost može da proganja.

Tako kažu.

I da je prošlost samo niz trenutaka.

Svaki je savršen.

Potpun.

Perla na lančiću vremena.

Prošlost nas ne proganja.

Ne bi nas ni prepoznala.

Ali ako negde postoje duhovi.

To smo mi koji proganjamo prošlost.

***

 

***

Proticanje vremena ne zatvara nas u ćeliju od cigala i maltera,

nego u ćeliju razorenih nada i neizbegnutih tragedija.

Koliko je onda vredna prilika da se vratite nazad,

samo da biste  saznali da,suočivši se sa prošlošću,

morate da se suočite sa samim sobom?

***

***

Naj ljepše uspomene su

one koje niste uspjeli da slikate

                                                       

***

 

***

 

Upoznala sam te jednog hladnog januarskog dana ,tačnije prije punih 5 god2 mjeseca....

Tog dana kad sam te upoznala odmah sam osjetila nešto snažno,prosto neopisivo i neobjašnjivo.

Nešto što ni najbolji pisci  ljubavnih romana nebi mogli dočarati.

Možda zato što nikad nisu osjetili ili zbog toga što za to ne postoje toliko lijepe riječi.

Sve to sam duboko u sebi osjetila tog dana kad sam tebe pogledala u oči.

Znala sam da si ti ,baš ti,čovjek kome ću dati sve što sam imala,sva svoja prva neiskvarena

osjećanja,svu svoju nevinost koju sam nosila.

Tako je i bilo,moj osjećaj me nije prevario.

Sve sam ti dala,sazrevala sam uz tebe i gledala te kao osobu koju obožavam i na koju 

se mogu ugledati...

                                                                                                                                           ŽiG

 ***

 

Sjećanja na dan

29.11

***

***

Septembar je kraj i početak. Ni leto, ni jesen.

Nešto na pola.Septembar je pokrivanje jorganom,

šolja čaja prije izlaska iz kuće,zakopčana jakna.

Septembar su uspomene.

Haljina koje se pakuju,koferi koji se raspakuju..

Septembar je brisanje prašine,sa kutija i života.

Septembar je topla čokolada,uz film,

sa nekim koga volite.

Septembar je miris prvog kestena,prve tople čarape.

Miris vetra koji donosi melanholiju.

Septembar je materijal za depresiju i 

filmske životne drame.

Sat koji najavljuje novo doba

na kalendaru.

Septembar je korak od ljeta.

I korak od zime.

Zlatna sredina koju potajno volim...

I mrzim..

***

 

***

Znaš..

Ni jednom nisam dodirnuo tvoju kosu,

a da mi srce nije zadrhtalo..

Ni jednom nisam poljubio tvoje oči,

a da mi duša nije zatitrala..

Ni jednom nisam pomislio na tebe,

a da vječnost ne poželjeh.

Niti jednom nisam krenuo od tebe,

a da okom rosu ne ispratih..

Uvijek sam pokazivao snagu,

a tako slab bio.

A trebalo mi je ono tvoje nježno rame..

Da naslonim glavu..

Da odmorim dušu..

Da pokažem slabost..

Znaš..

***

***

Obrisala slike ..

Obrisala poruke..

Obrisala broj telefona...

Obrisala staru sebe i stvorila 

sasvim novu osobu..

Ali nisam mogla da obrišem sjećanja 

i to je to..

Kunem vam se , jako gadna stvar..

Sjećanja..

***

Kažu da nas duša, noću dok spavamo,

napušta..

I putuje onome koga voli..

***

Sjećanja na principe

 ***

 

Shvatićeš, djevojčice moja ...

Ne stari se uz onog ,kog si najviše voljela

i koji te najviše volio...

Jednog dana...

Biće ti jasno da se stari uz onog čije je poštovanje tebe

kao žene bilo iste jačine kao i ljubav,

koju je prema tebi osjećao.

Onaj koji te poštuje,

ne laže,

ne vara,

ne TUČE

i ne ostavlja SAMU nikad.

On je tvoja podrška,

tvoje rame za plakanje kada dođu teški dani.

Svi lijepi,zgodni i Mladi padnu u sjenu 

kad upoznaš njega,

prosječnog sa posebnim karakterom

i poštovanjem velikim prema tebi.

Poštovanje je to

koje ide rame uz rame sa 

"Volim te"

Ne idu nit ljepota nit zgodnoća, nit sve ostale

nebitne stvari..

Jedina prava ljubav je ona u kojoj je poštovanje 

prisutno od prvog do zadnjeg dana.

***

 

"Kada"? upita mjesec zvijezde na nebu.

"Uskoro". odgovori vjetar koji ga je 

ispratio do kuće.

"Ko"? upita oblak koji je počeo da plače.

"Ja". odgovori On

"Kako"? upita sunce,koje je pržilo zemlju.

"Zašto"? upita rijeka koja nije htjela da teče.

"Gdje"?upita grom koji ne grmi.

"Ovdje". odgovori Ona..

?

***

***

I onda kad nas putevi odvedu tko zna gdje ..

tko zna s kim..

u nekim trenutcima nas ulovi tuga ,

ona iznutra za koju samo mi znamo..

sjetimo se tih nekih davnih dana,

simpatija,prvog poljubca..

jer smo možda baš u njima ostavili kapi sreće,

kao rezerva  za dane 

kad je budemo žedni..

***

nns

Sjećanja na datum

 29.11

****

A ti ..ti se nikada ne sjetiš da me se sjetiš...

I svaki mi osmjeh naplatiš skupo...

A ja..

Svaki ti put pružim ruke...

Otvaram srce..

Ja se izgleda nikad ne sjetim....da zaboravim..

***

 

***

  Ja sam pronašao sebe 

u dubinama tvojih očiju,

u procepu tvojih usana,

na ivici tvojih prstiju.

Razbacan na sve strane.

Sam, otuđen,ali tvoj.

 ***

***

Svake noći zapalio bi po jednu cigaretu

i od poslednjeg dima nevešto pravio njen lik.

Koliko god krio,noć bi ga savladala.

Ipak je voleo.Previše.

Samo nije znao da to pokaže.

***

 

***

Faliće ti neko ko je čekao tvoju poruku u gluvo doba noći.

Neko kome si izuzetno bitan u životu,neko ko nije mogao

stvarno da se naljuti na tebe...

Neko ko te je zavoleo prebrzo i previše.

Faliće ti neko ko skoro nikad nije umio da kaže"ne",

neko koga si naterala da ode, a inače nikad ne bi otišsao..

Faliću ti...

***

****

Sjećanja na poljupce

 ***

 Sanjao sam te kako sjedis i kako mi se osmjehuješ ,

lagano me dodirneš po ramenu dok prolazim kraj tebe.

A kad sam zastao,poljubiš me u lijevo rame gdje si me dotakla..

I sva sijaš ...

 ***

Je li velika ljubav ona koja ti slomi srce 

Ili ona sa kojom  ostariš

ili je to ipak ona koja i nikad nije bila tvoja,

a bila ti je sve!?

***

Kad si daleko, ležim sama i osluškujem zvuke u mraku,

kapi kiše, nalete vetra u noći.

Ne smeta mi što sam sama , ali mi smo toliko vezani 

jedno za drugo da te moje srce traži kad nisi tu.

Ne želim da te uznemiravam.

Želim samo da tiho boravim na rubovima 

tvojih snova ,

zadovoljna što sa tobom delim noć, kišu i vjetar...

***

Nije ljubav to ,kad za njom 

bol predugo traje.

Ljubav je tek,kad zauvek nedostaje.

Kad ostariš,sve zaboraviš

a ona ostane...

***

Kad si mlad kazes,volim te jer si mi potrebna.

 Kad ostaris, onda kazes,potrebna si mi jer te volim. 

Velika razlika. 

Ne kazem da je prvo bolje od drugog, iako drugo traje duze. Ali ljubav nikad ne prestaje

Ne ako je prava. 

***

Davno je netko pametniji rekao da je biti jak samo jedna podvrsta kukavičluka. A i jake mi jakosti u tom, da uspješno izbjegavaš rizična područja oko kojih se vrte njezini koraci i da, obrnuto proporcionalno, ona rukom iskusnog mađioničara ukloni sebe navrijeme, sa svakog mjesta gdje bi mogao biti ti.

***