Ima tišina kojih se sjećam, više nego najljepših riječi.
Život je, mili moj cjelovitost.
Život je čas kada se sretnu jedan muškarac i jedna žena zato što pristaju jedno uz drugo, jer imaju nešto jedno s drugim, kao što ima kiša s morem jedno se uvijek vraća drugome, sastavnica su jedno drugome, preduvjet postojanja onoga drugog.
Iz takve cjeline proizilazi nešto što je skladno, i to je život.
I zato se bojiš toga, i života i cjelovitosti, jer se čovjek ničega ne plaši toliko, pa čak ni rastezala ni vješala, kao samoga sebe, tajne s kojom se ne usuđuje suočiti.
A hoće li, ljubavi moja, nakon toga biti dobro?
Ne znam. No bit će jednostavno, sve će biti mnogo jednostavnije.
A mi ćemo na tim dvjema pozornicama, u postelji i u svijetu, postati saveznici koji sve znaju o sebi, ali i o publici, i više nas neće mučiti strah.
Jer ljubav je urota i savez, ne samo groznica i zavjet, suza i krik, silno ozbiljan i čvrst savez.
A ja ću se držati toga saveza, sve do smrti.
Hoću li te čekati?
Pa rekoh ti: čekat ću te do svršetka vremena.
Jer među nama postoji nešto što ne prolazi s vremenom.
'' Ljubav nije dovoljna!
Vjerujte da ja ne bih odustao od Nje tako lako.
Pokušao sam sve,kad je došla,da joj dokažem
da ništa nije bitnije od ljubavi,od nas,pa ni karijera,prijatelji,
moderne stvari, pa ni moja čista krv... i nisam uspeo..
to nešto drugo ili neko, bilo je jače..
mnogo jače od nas,od našeg sutra
Ljubav nije dovoljna, nikad, vjerujte mi na reč! ''
„Zauvek" je ipak samo reč.
Velike reči obično imaju malu grešku
i smanjuju se za mrvičak svaki put kad ih izgovoriš.
Ni od tvog "zauvek" nije ostalo bog zna šta...
