Sjećanja na ..latice duše

A niko živ ne zna za to i,vjerovatno,

nikad neće ni saznati..

On je imao dva  života:

jedan javan,koji su poznavali svi 

kojima je to bilo potrebno,

ispunjen relativnom istinom i relativnom lažju,

sasvim sličan životu njegovih poznanika i prijatelja,

i drugi-koji je proticao tajno.

i usled nekog čudnog sticaja okolnosti,

možda i slučajnog,

sve što mu je bilo važno,zanimljivo,nužno,

u čemu je bio iskren i nije obmanjivao sebe,

što je činilo jezgro njegovog života,

dešavalo se potajno od drugih...

Vec dugo se u meni miješa vrijeme i prostor,

 pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. 

Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, 

i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. 

Liče na oblake, svejedno im je gdje su, 

svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. 

To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.

Znaš li  šta je najljepše u životu???
Želja.., prijatelju.
-----
Ono u šta gledaš nije važno. Važno je ono što vidiš.
------

Ponovo mi se učinila kao neko moj.

 Kao neko, kome ne smem dozvoliti da ode...

----
Napisah na hiljade pogrešnih reči...
Da sakrijem one...prave..