Nekim rečima nije bilo sudjeno da ih izgovorim.
Ostale su mi u očima.
Ostavi mi miris ,da mogu da te pratim kroz hodnike večnosti...da mogu da
te zovem glasom jačim od zvuka zvona...da mogu da te volim kao što rosa
voli laticu ruže...da mogu da te ljubim kroz zidove večnosti...Da te
oživim svakoga jutra kad se probudim sam i shvatim ...da više nisi tu i
da me samo miris vara...
Oni koji dušu imaju, rado je prodaju. Oni koji je nisu imali, oni bi je
rado kupili. Nit' vrede one prodane , nit' vrede one kupljene
Koliko sam izgubio od života, pitam se, samo zato što nisam znao gledati?
Ili zato što sam gledao a da nisam vidio?
Odzvanjao je ulicom smijeh njen te večeri kada je tamna bila noć, udarao je o
krovove, zatvorene prozore, vraćao se silinom svojom i prelazio na lica
ljudi njenom voljom. U
mnoštvu hodaše ona i on ,pričaše o događajima nekim od ranije, sve dok zvuk
jedan ne prekide riječi izgovorene glasnije nego ikada prije. Ućuta tada ona, zaustavi ruke svoje, noge svoje, i nesta sa ulica smijeh njen.
Zvuk sjećanja promijeni sve.
'' Zar nikada dugo sreća trajati ne može tvoja? '''' Jesi li čuo zvuk taj koji smijeh moj nadjača sad? Jesi li primijetio da nebo tamno u plavu prelazi noć? Jesi li osjetio da negdje u daljini pada snijeg, i da je vjetar ovaj hladni što zavija dotaknuo njegov brijeg? Jesi li čuo kroz zrak zavijanje vuka moga? Jesi li osjetio jezu po usnama, licu, grudima?
'' Ne prolazi, zar ne? Nedostaje ti? ''
'' Nedostaje kao nikada prije ... vuk moj, vuk plavobeli!
Imam dodir za svaki tvoj nemir i nežne reči protiv grube tišine.
Imam sve što nemaš,a treba ti, imaš sve što nemam a,treba mi.
Ništa mi ne daj,moje zadrži.
"Privila je ruže na grudi.
I osetila je u sebi neku toplinu.Bezimenu.Nepoznatu.
Toplina je rasla i obuzela je svu.
Učinila je klonulom i mekom.
Pa se pomješala sa mirisom ruža.
A ruže su mirisale kao nikada pre.
Kao vera , ljubav i nada..."
""Ljubavi moja...
ŽiG
Zvuk sjećanja promijeni sve.
'' Zar nikada dugo sreća trajati ne može tvoja? '''' Jesi li čuo zvuk taj koji smijeh moj nadjača sad? Jesi li primijetio da nebo tamno u plavu prelazi noć? Jesi li osjetio da negdje u daljini pada snijeg, i da je vjetar ovaj hladni što zavija dotaknuo njegov brijeg? Jesi li čuo kroz zrak zavijanje vuka moga? Jesi li osjetio jezu po usnama, licu, grudima?
'' Ne prolazi, zar ne? Nedostaje ti? ''
'' Nedostaje kao nikada prije ... vuk moj, vuk plavobeli!
Imam dodir za svaki tvoj nemir i nežne reči protiv grube tišine.
Imam sve što nemaš,a treba ti, imaš sve što nemam a,treba mi.
Ništa mi ne daj,moje zadrži.
"Privila je ruže na grudi.
I osetila je u sebi neku toplinu.Bezimenu.Nepoznatu.
Toplina je rasla i obuzela je svu.
Učinila je klonulom i mekom.
Pa se pomješala sa mirisom ruža.
A ruže su mirisale kao nikada pre.
Kao vera , ljubav i nada..."
Kažem ljubavi ,zato što si ti moja ljubav bez obzira šta ti misliš i šta ćeš
misliti u budućnosti.Ti si moja ljubav jedina,moje sunce i tama,
moja jedina
misao"".moja jedina
ŽiG
No comments:
Post a Comment